Thursday, December 24, 2015

Najbolje serije 2015. I najbolji film.

Produkcija televizijskih serija je bukvalno eksplodirala 2015-te. Godina za nama je godina u kojoj je realizovano najviše originalnih scenarija - ikada. Filmovi su postali dosadni, neinventivni, ćopajući klišei koji su, čini mi se, doživeli svoju umetničku smrt. Šta je imalo da se ispriča u tom formatu, ispričalo se. Reciklaža je jedino preostala. Ali, na svu sreću, kreativna energija nije ostala zarobljena u dark forceu već se preselila na male ekrane. Serije su postale moderni tomovi klasične književnosti u vizuelnom formatu. Ono što su nekad bili Tomas Mann ili F. Scott Fitzgerald ili Robert Louis Stevenson, danas su The Affair ili Mad Men ili Black Sails. Najvažnija stvar koja se desila u "tv revoluciji" je što je raspon tema i način njihovog obrađivanja oslobođen pritisaka u stvaranju i realizaciji, te su kreativne slobode u domenu "moja mašta smišlja svašta". Naravno, finansijski mač visi nakon svake sezone i gledanost odlučuje o produžetku života, ali je značajno što se, u tv produkciji, ne oduzima mogućnost stvaranja na nepoznatom ili rizičnom terenu, a presuda se donosi nakon autorski realizovane sezone, a ne u samom njenom startu. Film je izgubio odavno trku jer najvažnija komponenta priče - vreme je nepobediva prednost serija. Sada mi filmovi deluju kao tizeri u odnosu na serije. Količina vremena u jednoj sezoni dozvoljava fino profilisanje likova, dublje slojeve priče, kao i posvećivanje sitnim detaljima koji "život čine". Dobijate priliku da živite sa likovima i njihovom pričom, što me je podsetilo na priču iz porodice Pekić koja je po celom stanu imala izlepljene Pekićeve beleške i priče o likovima iz Zlatnog runa, pa je sa njima godinama na ručku bila i cela porodica Njegovan, sve dok je njihova potraga za zlatnim runom trajala. 

Zo, moja lista serija iz ove godine je poređana najviše po stepenu nestrpljenja sa kojom sam iščekivao sledeću epizodu i sa uživanjem sa kojom sam je "gutao". Kada je serija dobra onda smo dobili i jare i pare. Jer, šta je lepše nego uživati u maestralno napisanom scenariju koji je pritom sjajno vizuelno izveden a plus je i zabavan?

1. Leftovers 02
Već je prva sezona bila nešto najsvežije što je prošlogodišnja produkcija izbacila, ali tek druga je eksplodirala u svim bojama paunovog repa. I dok je prva sezona bila kompletna ekranizacija priče iz knjige, druga je potpuno kreativno čedo genijalnog tima na čelu sa glavnim piscem Damonom Lindelofom (bratori koji je npr. pisao Lost). Misteriozni nestanak malog, ali značajnog dela svetske populacije je poslužio kao osnova za psihološku rekonstrukciju preživelih nakon brodoloma. Kompletna atmosfera na čudan način korelira sa osećajem ovog trenutka u kojem živimo, kada je sve potrošeno, pravac daljeg kretanja je nejasan, a nekako moramo da se snađemo u opštoj kakofoniji, sami sa sobom i sopstvenom porodicom. Glumačka ekipa kida, a Justin Theroux bi, jebiga, trebalo da dobije Oskara. Ne samo da mu verujem, nego me je naučio kako bi trebalo da se jedan muškarac slobodno nosi sa svim svojim zajebanim emotivnim stanjima. Značajan upliv religijskih tema mi specijalno prija jer im je pristupljeno sa promišljanjem i dubljim značenjem, za razliku od dominantnog fešn ateizma. Top of the Pop.

2. The Affair 02
Kada je prva sezona krenula, mislio sam da će serija biti neki pulp fazon. Preljuba, raspad braka, skandal i ta žuta-štampa-slika-života. Međutim, u kakvoj sam bio zabludi! Vrhunski napisan tekst koji dekonstruiše karaktere likova kroz turbulentna stanja situacije koja im svima menja život u kontekstu zeigeista neo-liberalnih generacija jebe kevu. Specijalno je dobra druga sezona jer nudi ono što se inače retko viđa, a to je šta se dešava sa likovima nakon završetka osnovnog afektivnog okidača koji im je promenio živote. I način na koji je to urađeno je apsolutno majstorski jer je toliko dobro ukorenjen u ljudskoj psihologiji i realnostima zajedničkog života. Prošlost se vuče kao avet, novi počeci se polako pretvaraju u nove-stare probleme, a trežnjenje nakon mamurluka pretvara iskrivljeno ogledalo u kristalno jasan odraz u kome niko više ne može da zanemari podočnjake. Ipak, ljudi ne bi bili ljudi ako ne bi pokušavali da i dalje gaje nadu, uprkos svim neizbrisivim ožiljcima.


3. Mad Men 07
Ove godine je bilo i finale jedne od najboljih serija svih vremena. Količina slojeva koji leže u skoro svakoj epizodi traži mnogo veći ekran za pisanje od ovog ovde, a i već je toliko napisano svuda o ovoj seriji, da ne znam šta bih mogao da dodam. Za razliku od jednog dela fanova koji su razočarani zaista neočekivanim finalom u kojem Don koristi iskustvo hipi komune za osmišljavanje reklame za koka-kolu (inače, to je jedina prava reklama u celoj seriji, a po mišljenju autora serije to je najbolja reklama ikada snimljena), ja pripadam drugom delu fanova koji smatra da ovakvo finale savršeno odgovara mentalnom sklopu cele serije. Ova serija ionako nikada nije davala odgovore već je uvek postavljala pitanja. A, na neki način, Don je celu seriju bežao od sebe, da bi se na kraju pomirio sam sa samim sobom. Razrada svih likova u seriji je dovedena do nivoa dramske perfekcije, a šta je život nego marketing istog? Ili, kao što je Makijaveli rekao Bordžiji junioru "Tebra, sve je u prezentaciji"

4. The Knick 02
Soderbergov najbolji rad do sada bi komotno, što se mene tiče, mogao da bude i na prvom mestu ove liste. Briljantan tekst o kreativnosti, usponima, padovima i ljudskim potrebama, u tempu uzbudljivog pionirskog vremena kroz prizmu početaka savremene medicine je, u opsesivnim Soderbergovim rukama (režirao je sve epizode u obe sezone), dobio lucidnu vizuelnu estetiku koja je formirala originalnu atmosferu, nalik ničem do sada viđenom. Način obrade društva sa početka 20.veka (New York, New York) koji je tako blizak modernom viđenju stvari, uz drsku upotrebu fenomenalne elektronske muzike Cliffa Martineza, stvorio je neočekivan efekat - mi zaista dobijamo istorijsku kredibilnost , a likovi postaju vanvremenski značajni. Distanca se gubi, a period ne služi kao putovanje u scenografsku prošlost, već kao okvir koji doprinosi uzbudljivosti zbog osećaja novih otkrića na početku novog veka. Clive Owen, sa svojim belim cipelama, je prava rokenrol zvezda koja nastupa lajv u operacionoj sali. Gudra, seks i kinta okreću svet dok se svima ne zavrti u glavi. 

5. Ray Donovan 03
Pisao sam već o ovoj seriji i sve je bolja i bolja. Ray kida i dalje, ali stiže ga zamor, kao i svakog staforda koji već dugo nastupa u ilegalnim borbama. Specijalni lajk mi je što disfunkcionalnosti kompletne porodice ne uspevaju da otruju lepak ljubavi koji ih drži na okupu. I to je, zaista, sjajna edukativna poruka ove serije (bez ironije). Šit hepenz, niko nije savršen, ali dok se u ljubav veruje, smisao postoji. Povrh svega, zabava i humor su na visokom (i pametnom) nivou. I, da se opet ponovim, koliko je dobar glumac Jon Voight!

6. Hannibal 03
Brian Fuller je uspeo da uradi nešto posebno. Od prve sezone se pričalo da art koncept koji beskompromisno fula neće dobiti kintu za nastavak jer, jebiga, ko će da ima živce za gomilu art radova unutar svake epizode, a i za spor tempo serije. Ipak, uspeo je da izvuče kompletne 3 sezone, bez ikakvih kompromisa prema producentima, a i gledaocima. I , ljudi moji, kakvo je finale treće sezone! Mads je pokidao Hannibala i to ga je toliko pokidao da Entoni Hopkins sa onim palacanjem jezika sada deluje kao redikulizovana verzija dr. Lectora. Svaka epizoda je toliko brižljivo osmišljena da svaki detalj ima svoje mesto u mozaiku priče. Slažem se, sa većinom, da je potreban dodatni trud i naknadna iščitavanja da bi se sve shvatilo, ali ova serija vredi toga. Ono što sam ja shvatio je da ovu seriju ne gledam kasno uveče kada sam smlavljen od radnog dana jer njen sporiji tempo zahteva odmorniji mozak, a i jači volumen zvuka na televizoru. Tek tada, uživanje postaje kompletno. Psihološki koncepti su toliko dobro razrađeni da je samo finale, baš zbog toga, kraljevska pobeda nesvesnog nad nametnutim. Na kraju, ne možemo pobeći od onoga šta smo. Vizuelna estetika je bolja od većine nadbudžetiranih filmova, a specijalan Kerovođin bonus dobija upotreba čopora kerova koje kerovođa Will Graham poseduje. Kao i kod najboljih horora nije stvar u sečenju već u mentalnom pečenju.

7. House of Cards 03
Kako se tek dobro razvija ova serija! Od početne dominacije političkih manipulacija ka sve dubljem odnosu bračnog para Underwood koji na kraju ove sezone dobija svoj klimaks u postavljanju pitanja Hu d fak vi ar? Šta se dobija kada se ostvari ambicija ispod koje ne stoji vizija? Kako stvoriti likove koji su žestoko amoralni i neprejebivo manipulativni, nalik sociopatama, a da u isto vreme poseduju međusobnu ljubav koja se graniči sa devičanskim zavetima? I, šta se dešava, kada oslonac ljubavi u takvom setingu, počinje da se klima u sukobu sa ego megalomanijom? Pa, gledajte, pa ćete da vidite.

8. Better Call Saul 01
Ono što je super u ovom spin-offu Breaking Bada je što je lik Saula obrađen van (ili uz) klovnoskog setinga originalne serije. Bob Odenkirk je mega kralj koji je stvorio fenomenalnu kreaciju lika na ivici humanosti i parodije. Brate, ko ne voli Saula? On je najbolji luzer ikada. Priraste ti uz srce odmah, jer ta količina šamaranja života koja ne oduzima elan za traženjem bisera u kaljuzi je nalik najmanjem detetu u vrtiću kojeg svi guraju, ali on se i dalje bori za svoje mesto pored pruge i vozića. 

9. Black Sails 02
Kapetan Flint i dalje ganja ideju o slobodnom životu, van državnih stega monarhije koja je korumpiranija od celokupnog gusarskog ansambla sa Kariba. Sunce blješti, jedra se napinju pod vetrom, akcija smenjuje dramu, a scenario postaje sve bolji. Punokrvna zabava na vrhunskom nivou. Ako ste voleli Ostrvo sa blagom, nećete se razočarati. Old skul u modernoj produkciji.

10. True Detective 02
Iako je ova sezona dosta lošije prošla od prve, meni je bolja. U kontekstu realnijih likova i realnije postavke, nihilističko mudoseranje Matthew McConaugheya i pivska nadutost Woody Harrelsona iz prve sezone postaju naiva. Colin Farrell je pokidao, a i ostatak ekipe je skroz uzemljen. Nihilizam je bolje legao u kontekstu političke korumpiranosti i sistema koji ne dozvoljava pravu pravdu već samo interesno odobrenu. Malo je finale idiotski i nelogično urađeno, ali sve u svemu, uživao sam vrlo.

 11. Vikings 03
Hej mačo, hej mačo,
odlazi dalje ma gde to bilo
sanjao si san, vreme te ubilo


Naši vikinzi i dalje sanjaju svoj san o osvajanju sveta, u kojem će naći raj za sebe, ali vreme počinje da radi protiv njih jer koncepti hrišćanstva i drugih kultura drmaju temelje Valhale. Opsada Pariza je najbolja masovna akciona scena koju ćete videti ove godine. Glavni likovi se menjaju kroz proživljena iskustva, a energetski naboj serije se puni pametnim scenarijom. Iako me žena zeza da je ovo muška serija u kojoj svaki put kada prođe ispred televizora simulira nabadanje nožem uz vokalizaciju krkljanja, kao i da su svi musavi, znojavi i krvavi, ja se nasmejem i jedva čekam sledeću epizodu. 

12. Wayward Pines 01
Zona sumraka koja se transformiše u Wicker Mana da bi se došlo do post apokaliptičnog Twin Piksa. Uživali, porodično.

13.  The Walking Dead 06
Ova serija je i dalje dobra jer zombi sporaći i dalje služe kao scenografija za iskušenja ljudske duše. I ono što je strava je što serija insistira na premisi da je porodica nešto što je izvan DNA matrice.

14.  The Last Man on Earth 02
Najzabavnija serija ove godine. Blesavost situacije u kojoj se prosečni likovi nose sa mrtvom planetom je šarmantna naiva nalik vicu "Riknuo svet, a ostali blesan, debeljko, plavuša, crnac, ružnica...". Zlatne ribice ipak nema, a ljudska potreba za zajednicom, koliko god neočekivana bila, je fino protkana kroz potku serije.

15. Catastrophe 01
Najzabavnija serija ove godine. Isto. Nešto nalik prdežu usred seksa. Uzbuđenost narušena humorom i neprijatnošću, život u svom licu i naličju. Dvojac koji nosi seriju je prirodan i deluje spontano, priča o braku koji nastaje usled trudnoće je topla i zabavna, a humor je prvoklasan, samim tim i pametan.

16. Fortitude
Polarna zona, ušuškana snežna atmosfera i misterija sa ubistvom. A, da, i Sara Lund u novoj seriji. Zimski praznici su idealni za uživanje u ovoj hermetičnoj atmosferi.

17. Aquarius 01
Nova serija Davida Duchovnyja, najšarmantnijeg tipa nadaleko. Smeštena u hipi 70-te, u ritmu poštene detektivske priče, lep je izlet u epohu, kao i dobar način da provedete, recimo, nedeljno popodne. Sve klizi jednim čvrstim tokom, sa uvek šarmantnim Duchovnyjem, koji ne preteruje u svojoj spontanosti, a tu je i Čarli Menson u zanimljivoj predistoriji sopstvenog kulta, kao i seks, droga i nasilje.

18. The Americans 03
Još jedna serija koja ima dobar progres kvaliteta u kontinuitetu. Špijunska tematika je super pozicionirana u estetiku 80-tih, a glavni likovi postaju sve bolje psihološki razrađeni. Od početnog pulpa do uspešnog balansiranja između ozbiljne drame i triler postavke.

19. The 100 02
Najbolji pulp ove godine. I to je zato što lako mogu da zamislim Arthura Clarkea u pozadini koji, nekim sticajem (finansijskih) okolnosti, oplemenjuje početnu premisu tinejdž sf zabave. Uživao kao prase u blatu.

20. The Last Kingdom 01
Ovo je kao neka sirova varijanta, očigledno sada aktuelne, ingliš vikinš fajta u davna, davna, vremena. Sviđa mi se što su likovi dopadljivi, što je atmosfera na dobar način banalna, i što ceo fazon serije teži toj prepoznatljivoj BBC produkciji.

21. Ash vs. Evil Dead 01
Sve ono što smo očekivali smo i dobili od Sam Raimija. U suštini, bez harizmatično blesavog Bruce Campbella, ništa to ne bi funkcionisalo.

22. Penny Dreadful 02
Gotička pulp papazjanija je meni i dalje zabavna. Verovatno zbog dobre produkcije, viktorijanskog šmeka i dobrih glumaca. Ova druga sezona ima nešto od Polanskog, u kontekstu veštica i psihološke manipulacije sa strahovima od onostranog.

23. Game of Thrones
Jebiga, iako se sve pretvara u neku gej of tronz operetu, i dalje mami na gledanje.

I još o par serija:
Fargo 02 sam tek počeo da gledam, ali mi se ne sviđa manirizam koji počinje da dominira, videćemo kako će dalje da se razvija. Mr. Robot isto tek počeo da gledam, ne deluje loše i verovatno bi se našao na ovoj listi, a čeka me još npr. The Man in the High Castle, koji deluje vrlo interesantno, kao i porodična drama Bloodline.

Što se tiče filmova, ono malo što sam gledao sam zevao od dosade (ovaj Martian je npr. žešće sranje), ali zato postoji film koji mi je vratio veru u magiju bioskopa.

Najbolji film ove godine, bez potrebe da gledam ostatak ponude je

Mad Max : Fury Road
Spektakl u svakom smislu. Šta je Miller uradio nikom izgleda nije jasno, ali je uspeo da nas uvuče u platno i da nam razbuca mozak. Kaže Tarantino da je 10 puta zaredom gledao film. Stvarno je šteta ako niste imali prilike ili mogućnosti da gledate ovaj master pis u bioskopu.

I, na kraju, overite i ovu dobru listu TV serija koju je šarmantni gospodin Vujanović objavio na BEFOR AFTERu. Imamo koncezus za mesto br.1

No comments:

Post a Comment

PRIčE iz JUžNOG POTOKA

GaYda Mario

My photo
svakom keru je potreban kerovođa

Čitaoci